Sabotaža

Prevod: www.FreedomFight.net

Ako ćete biti umešani u čin sabotiranja, trebalo bi da prestanete da delujete i eksponirate se u javnosti, razdužite stare prekršaje i kazne za prekoračenje brzine, i, drugim rečima, pretvorite sebe u građanina prividno poslušnog zakonu. Trebalo bi da možete da prođete kroz rutinsku saobraćajnu kontrolu a da ne izazovete sumnju. Svako se može angažovati u svakodnevnom otporu, ali ako vaš izabrani put subverzije uključuje ozbiljne ilegalne aktivnosti, bilo bi dobro da što više otežate posao onima koji žele da vas uhvate. Kao što se kaže, ponekad se moraju poštovati mali zakoni kako bi se prekršili veliki.

Kreativno razmišljanje (Brainstorming)

Pre nego što ste uopšte počeli da razmišljate o sabotaži, verovatno ste ustanovili vaše opšte ciljeve političkog aktiviste ili podrivača. Opcija sabotiranja javlja se pri razrađivanju strategije zarad postizanja tih ciljeva. Možda želite da pažnju privučete na nepravdu koja bi razbesnela javnost kada bi saznala za nju; možda želite da uništite sredstva pomoću kojih korporacija ili institucija sprovodi svoje zločine, ili ih makar malo zaplašite; možda želite da inspirišete vaše saborce ili disidente i na delu demonstrirate model otpora. Ako vam sabotaža izgleda kao da bi mogla da bude efektivan element vaše strategije, razmislite o potencijalnim metama, akcijama koje biste mogli da sprovedete protiv njih, kao i o sredstvima preko kojih biste to izveli.

Vaša akcija bi trebalo da bude u srazmeri sa ozbiljnošću problema, važnosti mete, i sredstvima koja su vam dostupna a trebalo bi i da budete spremni da snosite sve potencijalne posledice. Ako će plodovi vaše akcije biti objavljeni u medijima, razmotrite načine na koje će različite taktike biti prihvaćene u očima javnosti. Razmislite dobro o tome kako da što više umanjite rizik, troškove, i teškoće, a da istovremeno povećate učinak; za svaki planirani korak, razmotrite da li postoji jednostavniji, bezbedniji način da postignete isti cilj i da li ste spremni za rizik koji ćete preduzeti.

Razmislite o efektima vaše akcije u širem kontekstu. Koga će inspirisati, koga će zaplašiti? Hoće li povećati kontrolu ili represiju nad vašom zajednicom ili borbu unutar nje? Ako je tako, da li je vredna preduzimanja i kako ćete se nositi sa ovim posledicama? Ne privlačite pažnju na važnu metu malim akcijama ako vi ili neko drugi povodom nje poželite da kasnije uradite nešto ozbiljnije. Znajte da oni na vlasti mogu da iskoriste vaš akt sabotaže za propagandu za sopstvene ciljeve; razmislite kako da ovo neutralizujete ili podrijete.

Izviđanje, nadzor, prikupljanje podataka

U periodu između razmatranja potencijalne mete i trenutka kada ćete napasti, prikupljaćete podatke a od kvaliteta ovog pripremnog rada zavisiće uspeh vaše akcije. Prvo, proučite metu i sve što se na nju odnosi – preko kompjutera sa javnog mesta, na primer, ili posećivanjem turističkog centra, ili zakazivanjem obilaska sa vodičem. Budite sigurni da svako ko uradi istraživanje na taj način ne može kasnije da bude povezan sa aktom sabotaže.

Prikupite mape; ako je moguće, napravite fotografije oblasti načinjene iz vazduha i planove spratova neke zgrade. Često ovo možete nabaviti i na internetu. Napravite vaše sopstvene mape, kombinujući odlike mapa koje prikupite sa informacijama koje obezbedi vaša izviđačka misija. Pažljivo proverite ove mape u stvarnosti tokom niza izviđačkih misija. Ne rizikujte optužbe za zaveru čuvajući u vašem domu mape ili zabeleške o potencijalnim metama.

Do stepena do kojeg je to moguće a da ne privučete pažnju, postanite blisko upoznati sa lokacijom na kojoj će se odigrati vaša planirana akcija, kao i sa predelom koji je okružuje. Možda je najbolje za ljude koji odrađuju najveći deo izviđanja da ne budu uključeni u akciju; ali ipak, svako ko će za vreme akcije biti na lokaciji trebalo bi da provede neko vreme tamo, ne samo izviđači. U idealnom slučaju, sprovedite obuku sa svakim ko će učestvovati u akciji. Ako zatreba, napravite fotografije koje ćete proučavati, a to uradite precizno, ali nemojte da njihovo pravljenje ostavi dokaz o vašem prikupljanju podataka.

Dok izviđate, napravite zabeleške o redosledu aktivnosti u objektu, obezbeđenju, saobraćaju, i blizini i vremenu potrebnom za putovanje od lokacija kao što su policijske stanice koje bi mogle da reaguju na vašu akciju. Vreme kada osoblje odlazi, kada se skuplja đubre, o nastojniku zgrade, vreme kada prolaze vozovi – bilo šta od izvesne važnosti treba da vam bude poznato. Kante za đubre i kontejneri često mogu da vam pruže značajne podatke o korporaciji ili instituciji (vidi Dumpster Diving ). Obratite pažnju na stvari koje mogu biti primenjene u vašoj akciji; što manje morate da zaključujete i razmišljate na veliki dan, to bolje. Snimite okolinu; postoje li guste šume koje bi mogle da pruže skrovište, ili diskonti gde se možete kamuflirati u mušteriju? Obratite pažnju na promene u okruženju tokom niza izviđačkih misija, kako biste umanjili šanse da se neka značajna neočekivano desi između poslednje izviđačke misije i akcije. Izviđajte u različita doba dana i noći, ali posebno u doba dana u koje će se i vaša akcija odigrati; ako zatreba, organizujte celodnevno nadgledanje terena. Možda ćete morati da testirate da li i gde postoje bezbednosni sistemi i izmerite brzinu i opseg njihovog reagovanja; pazite da ništa ne odate tokom tog procesa. S obzirom na to da vaša akcija pretežno zavisi od elementa iznenađenja, verovatno bi trebalo da otkažete vaše planove ako ih bilo šta ugrozi u bilo kojem trenutku izviđanja.

Na kraju, uzmite u obzir prethodnike vaše akcije. Verovatno je neko probao nešto slično; naučite šta možete o tome kako je prošlo i napravite svoje planove prema tome.

Regrutovanje

Ponekad ćete moći da sami izvršite jednostavan čin sabotaže ili subverzije. U drugim slučajevima, biće vam potreban tim. Ovaj tim bi trebalo da se sastoji od najmanjeg broja ljudi neophodnih za izvršenje svih zadataka; što manje ljudi uključeno, manji je rizik od nesporazuma i individualnih grešaka i jači osećaj lične odgovornosti svakog učesnika. U većim grupama, neki ljudi mogu napustiti projekt za vreme priprema, pa obezbedite dovoljan broj ljudi i za ovu mogućnost. Ako je potreban samo mali broj ljudi, vaša grupa afiniteta (vidi recept Grupe afiniteta ) bi trebalo da bude dovoljna; ako je potrebno više, uzmite u obzir pozivanje drugih grupa afiniteta na saradnju sa vama. Svaka veća grupa bi trebalo da se podeli na manje podgrupe kako bi pojednostavili organizaciju i donošenje odluka.

Trebalo bi da pozovete samo ljude za koje imate osnova da im verujete. Svaka osoba koju pozovete a koja izabere da ne učestvuje još je jedan nepotrebni bezbednosni rizik, pa birajte ljude obazrivo. Pristupite ljudima najpre sa opštim pitanjima, u privatnom okruženju, i iznesite svoj predlog tek ako oni izraze konkretno interesovanje za neku aktivnost. Osim u slučaju da će taj pojedinac da radi sa vama, ne bi inače trebalo ni da bude svestan vašeg interesa u ilegalnim aktivnostima; nevina nagađanja o tome ko je izveo poznatu akciju mogu da budu veoma opasna. Formirani tim bi trebalo da bude sposoban da prijateljski sarađuje u najstresnijim situacijama.

Uvođenje drugih u akciju znači da ih poštujete kao jednake učesnike u projektu, koji imaju podjednak uticaj na to kako će biti sproveden. Ne zovite ljude da rade sa vama ukoliko ne poštujete njihov sud i niste voljni da vaše planove prilagodite njihovim stavovima. Neizbežno, neki pojedinci će imati više iskustva u određenim oblastima, te će biti u mogućnosti da pruže korisnije savete. U isto vreme, izbegnite okolnost u kojoj svako u grupi računa na jednog ili dva člana da obavi sav prljav posao; ovo centralizuje veštine, koje se bolje razvijaju ako svi učestvuju, i može da u vašoj grupi razvije nezdravu, hijerarhijsku strukturu.

Obezbeđenje

Planiranje i izvršavanje akta sabotaže zahteva dobro obezbeđenje; pre nego što uopšte pomisli na takvu akciju, grupa bi trebalo da bude dobro upoznata sa receptom Kultura bezbednosti . Od samog početka treba da pronađete bezbedna mesta za sastajanje i sastavljanje planova. U idealnom slučaju, ovo treba da se odigrava napolju ili makar na bezbednom mestu koje nije ni pod kakvom vrstom nadgledanja ili povezano sa nekim aktivistima. Možda ćete hteti da razvijete šifru za komuniciranje o akciji ili izgovor za sastajanje; ali budite svesni da je loš kod gori od nikakvog i ako govorite da idete na venčanje a ne odigrava se nikakvo venčanje, možete da izazovete više sumnje nego što ćete je odagnati . Svoju interakciju sa dugoročnim kompanjonima u ilegalnim aktivnostima svedite na minimum; idite da ih vidite lično kako ne bi bilo nikakvog zapisa vaše povezanosti. Može biti iznenađujuće lako da neke sastanke i odnose držite u tajnosti ako ih jednostavno samo ne spominjete preko e-mejla ili telefona.

Ako je svako zabrinut da informacije ne procure a ima veliko poverenje u mali tim organizatora, ovaj tim može da prećuti identitet mete sve do poslednje moguće tačke u fazi planiranja. Loša osobina ovakvog pristupa je da on centralizuje važne informacije, koje mogu da naruše grupnu dinamiku, povećaju rizik i odbiju moguće učesnike. Najkorisnije je za akcije niskog rizika da budu otvorene za dosta učesnika a da visoko rizične akcije izvrši kompaktan tim; za nove grupe koje izvršavaju akcije srednjeg rizika, može da bude značajno da svi uključeni učestvuju u svakoj diskusiji i fazi planiranja.

Planiranje

Čim je ustanovljeno jezgro grupe učesnika u sabotaži, možete početi sa održavanjem sastanka. Proverite da li su svi zadovoljni formom sastanka koju ste izabrali (vidi Grupe afiniteta ) i da li je plodotvorna i vodi ka cilju. Na prvom sastanku trebalo bi da ustanovite metu, ciljeve, bezbednost, i maksimalni nivo rizika i vidite kako ćete nastaviti da se okupljate. Na sledećim sastancima izviđači bi trebalo da iznesu podatke do kojih su došli a pojedinci mogu da predlože taktičke zamisli da ih grupa dopuni dok ne sastavi plan kojim bi svi bili zadovoljni.

Takav plan mora da pokrije čitav opseg scenaria od najboljeg do najgoreg; grupa bi trebalo da unapred utvrdi pod kojim uslovima bi otkazala akciju. Ne potcenjujte vašu moć – mali broj ljudi sa malim finansijama može da postigne ogromne rezultate – ali budite realistični. Trebalo bi takođe da ustanovite strukturu koja može da izađe u susret potrebama grupe koja će sprovesti akciju; u ovo spadaju komunikacije, izviđanje, pravna podrška, zalihe, hrana i stanovanje, i rad sa medijima. Pojedinci mogu da izaberu uloge unutar ovog okvira i mogu se stvoriti podgrupe koje bi se skoncentrisale isključivo na određene zadatke. Izbegavajte da stvorite rutinu u kojoj uvek isti pojedinci preuzimaju iste zadatke; što više veštine svaki učesnik razvije, to bolje.

Ako je grupa koja organizuje akcije sastavljena od ljudi iz različitih regiona, lokalni aktivisti će snositi veći deo odgovornosti da sprovedu prikupljanje podataka; zbog toga bi, takođe, njima moglo lakše da bude i da sastave planove. Lokalni aktivisti bi trebalo da budu svesni potencijalne neravnoteže moći koju ovo može da stvori i da se pobrinu da sa drugima podele koju god informaciju i kontrolu mogu. Iz bezbednosnih razloga, bilo bi mudro da se ustanovi program razmene u kojoj jedna grupa organizuje akciju u svojoj lokalnoj oblasti da bi je druga grupa izvršila, i obratno. Represija će biti usmerena na aktiviste najbliže prostoru na kojem se odigrava akcija, ali oni mogu da imaju čvrste alibije.

Akcioni kamp

Poslednjih nekoliko dana pred sprovođenje ozbiljne akcije, često ima dosta posla. Ovo je posebno izazovno kada bezbednosne mere diktiraju da vi i vaši saborci ne bi trebalo da budete zajedno viđeni za vreme ovog perioda, posebno ne dok radite na nekom misterioznom projektu; možda bi bilo neophodno da se sakrije prisustvo učesnika koji su stigli izdaleka. Da biste rešili ove probleme, možete organizovati akcioni kamp: na sigurnom mestu, kao što je privatni posed pouzdanog pojedinca, na koga se može računati da neće ništa primetiti, ili zaboravljena zona pogodna za skvot ili kampovanje. Okupite se na kratki period intenzivnih priprema (vidi Thinktank ). U gradskim sredinama kuća pouzdanog prijatelja koji je na odmoru može da bude dovoljna. Svako bi trebalo da ima alibi – različit od alibija drugih učesnika! – što ide u akcioni kamp. Organizovanje hrane i skloništa može da bude zahtevno; pojedinci koji nameravaju da imaju ulogu podrške mogu da preuzmu odgovornost za nabavljanje hrane i drugih zaliha. Pobrinite se da izlazak i ulazak u kamp ne privlači suvišnu pažnju.

Pravne pripreme

Dok ste u fazi planiranja ustanovite potencijalne pravne posledice svake akcije koju razmatrate, kako biste mogli da ih odmerite pri donošenju odluka. Ako niste spremni da idete u zatvor, ne činite prekršaj (If you're not ready to do the time, don't do the crime). Pre nego izvršite bilo koji ozbiljni ilegalni čin, trebalo bi da imate odgovarajuću strukturu pravne podrške u slučaju da je neko uhapšen (vidi Pravna podrška ). Osigurajte se da postoje ljudi koji neće biti direktno umešani u akciju a koji mogu da obezbede pravnu podršku za hapšenja, kako ne bi mogla da se uspostavi neposredna veza između sprovedene akcije i ljudi iz podrške.

Okolnosti

Ponekad će vreme biti sastavni deo vaših planova – možda će vam biti potreban pun mesec za putovanje kroz polja ili mlad mesec da bi vas mrak zaštitio ili kišna oluja da utiša zvuk. Sneg onemogućava da prođete kroz oblast a da ne ostavite trag, dok bi za vreme vrućeg vremena vaše prerušavanje moglo da izgleda sumnjivije. Naravite raspored u skladu sa tim. Budite informisani o drugim događajima; ako se odigrava potraga za nekim u mestu koje je meta vaše akcije, bolje bi bilo da znate za to pre nego izađete napolje.

Komuniciranje

Osim ako će vašu akciju sprovesti jedan ili dva pojedinca, biće vam potreban bezbedan i pouzdan sistem komunikacije i kontra-obaveštavanja. Ovo može da varira od postojanja jednostavnog hitnog otkazivanja akcije, koje može da nastupi u poslednjem minutu ako nešto krene naopako, pa do nekoliko grupa koje ostaju u bliskom kontaktu tokom akcije. Što više razradite vašu mrežu komunikacije, vaše aktivnosti mogu biti koordinisanije; s druge strane, što se više oslanjate na komunikacione tehnologije, veće su šanse da vaš predajnik bude praćen i mogle bi da izazovu veću konfuziju u komunikaciji. Što je jednostavniji vaš oblik komunikacije, bezbedniji je, i ovo važi uopšte za čitav plan.

Izviđači mogu biti stacionirani na početnim mestima da očekuju i obaveste druge o mogućoj reakciji policije ili mogu da tumaraju predelom i proveravaju bezbednost i prolaznike. Policijski skeneri mogu biti korišćeni da nadgledaju policijska dejstva iako je ilegalno koristiti ih iz vozila. Može da bude uspostavljen komunikacijski centar kojem izviđači i grupe u akciji podnose izveštaj i koji je odgovoran da kontaktira druge grupe da šire dalje novosti i obaveštenja; drugačije, informacija može biti širena sredstvima ‘'telefonskog drveta'', gde je svaka osoba ili grupa koja primi poruku odgovorna da je prosledi nekolicini drugih aktivista.

Komunikaciona tehnologija se konstantno razvija kao i policijske tehnike nadgledanja; budite obavešteni o vašim opcijama. Dvosmerni radio postoji u različitim dometima; lako može biti praćen, posebno ako je policija spremna da to radi, i često ne funkcioniše kada je najviše potrebno, ali može biti korišćen za kontaktiranje velikog broja različitih ljudi istovremeno, i ako nisu nadzirani, ne ostavljaju nikakve tragove da su korišćeni. Mobilni telefoni rade mnogo pouzdanije i na veće distance i nije baš tako lako nadgledati ih, osim ako već nisu prisluškivani; s druge strane, ostavljaju trajan trag gde su, kada, i kome upućeni pozivi. Mobilni telefon pozajmljen od neučesnika u akciji ili registrovan na lažnog vlasnika mnogo je bezbedniji od ličnog mobilnog telefona. Ovo je jedina vrsta telefona koju bi trebalo da koristite tokom ozbiljne akcije.

Akcija

Za vreme dana ili noći akcije, pređite zajedno svaki korak plana, i svaki učesnik neka opiše svoju ulogu. Ovo će obezbediti važnu jasnoću i pouzdanje.

Vaši planovi treba da preciziraju redosled po kojem se aktivnosti sprovode; oni bi trebalo da uzmu u obzir vreme potrebno za izvršenje svake aktivnosti, kao i vreme potrebno za transport. Svi čije akcije treba da budu koordinisane trebalo bi da imaju sinhronizovane satove. Čitav pravac kretanja, kao i alternativni putevi za beg (vidi recept Izbegavanje ), trebalo bi da budu iscrtani za svakog ko učestvuje – ne samo ka mestu i iz mesta na kojem se odigrava akcija, već čitav put od početka akcije do njenog okončanja kada su se svi bezbedno razišli. Ova maršruta bi trebalo da bude planirana kako bi ostavila što moguće manje tragova kretanja; izbegavajte, na primer, autoputeve i kamere za nadgledanje kod benzinskih pumpi.

Ako imate vozače za beg, bolje je za njih da se vrate u unapred određeno vreme ili kada su pozvani nego da čekaju i privuku pažnju komšija ili policije koja prolazi. Isplanirajte vaše vreme unapred i podesite vaše planove u pokretu kako bi izbegli nezgodne situacije. Ako vam je vreme da vas pokupe autom unapred ustanovljeno a potrebno je više vremena da dođete na mesto gde ćete izaći iz prevoza nego što ste očekivali i gde će vas kasnije vozač preuzeti, ostavite istu količinu dodatnog vremena za povratak i oduzmite ga od vremena koje ste planirali da provedete na mestu akcije.

Trebalo bi da imate razrađene rezervne planove u slučaju da nešto pođe naopako i utvrdite kakve okolnosti bi vas podstakle da pređete sa jednog plana na drugi. Svako bi trebalo da ima na raspolaganju alternativni način transporta u slučaju da ne može da napusti oblast planiranim sredstvima i trebalo bi da ponese novac za taksi ili autobus ako je u mogućnosti.

Proverite da li imate neophodan alat za posao, ali nemojte nositi ništa nepotrebno sa vama – ništa potencijalno inkriminišuće, ništa teško a bespotrebno, ništa što biste mogli greškom da izgubite. Nakon akcije, uništite sav korišćeni alat, ili, ako ste sigurni da akcija nije dovoljno konfliktna da bi izazvala ozbiljniju istragu, držite ih na mestu dovoljno dalekom od prostora koji bi mogao biti povezan sa vama. Uništite sve ostale dokaze – svaku preostalu mapu, svaku zabelešku, svo odelo u kojem ste možda viđeni.

Imajte spreman alibi: pobrinite se da budete viđeni u javnosti ili da imate dokaz – kao što je karta za parkiranje, bioskopska karta, ili priznanica iz kampa sa lokacije za koju ste sigurni da nije nadgledana – vaših aktivnosti daleko od mesta zločina. O akciji nemojte više govoriti, osim sa grupom sa kojom ste je ostvarili, a i to samo u bezbednim okolnostima. Postoje dva izuzetka za ovo: ako ste uhvaćeni, ako vam je suđeno, i ako ste osuđeni zbog akcije, možete govoriti o akciji zbog koje ste osuđeni, pod uslovom da time ne odate bilo koga drugog; a ako uspete da zbacite vladu i druge represivne institucije, vi i vaši prijatelji i svi ostali kao vi ćete napokon biti slobodni da priznate da ste u starim ružnim vremenima učestvovali u subverzivnim aktivnostima. Zamislite kakve bi sve priče tada imali da pričamo!

Saopštenje za štampu

Možda ćete hteti da predstavite vaš napad kao slučajnost ili slučajni čin vandalizma, kako biste odmogli istražiteljima povećavanjem broja osumnjičenih. S druge strane, ako je jedan od vaših ciljeva da privučete pažnju javnosti, uradićete pametno ako preuzmete obaveštavanje u svoje ruke. Najbolje akcije sabotaže mogu da prođu neprimećene ili čak namerno zataškane, osim ako nisu praćene uticajnom i širokom medijskom kampanjom.

Najjednostavniji način da ovo uradite je kominike. Ovo je u suštini saopštenje za štampu (vidi Mejnstrim mediji ): trebalo bi da počne obaveštavanjem preko odgovora na pitanja ko, šta, kada, i gde; onda objasnite zašto je akcija sprovedena i objasnite šire ciljeve koji su je podstakli. Trebalo bi da bude napisana jednostavno i precizno, u opštem stilu pisanja koji neće odati identitet autora. Izveštavanje mejnstrim medija će u najboljem slučaju uključiti rečenicu ili dve iz kominikea, pa se uverite da svaki red bude elokventan i dobar čak i kad stoji izdvojen. Ponekad humor može da bude koristan da biste preneli poruku i zabavili čitaoce; ovo je najkorisnije ako će vaš kominike negde biti objavljen u celini, kao npr. na nezavisnim websajtovima. Postavite i link ka webstranici koja dobro izveštava o akciji, ako je moguće, imajući na umu da ovo takođe može da privuče pažnju ili represiju na server koji ih objavljuje.

Slanje kominikea može da bude jedan od najrizičnijih trenutaka akcije. Trebalo bi da ga pošaljete sa e-mejla kojeg ćete samo tada upotrebiti i to sa javnog kompjutera, a osoba koja ga šalje bi trebalo da pazi da ne bude primećena kako prilazi, koristi, i napušta kompjuter. U najboljem slučaju, trebalo bi da bude poslat iz oblasti veoma udaljene od mesta akcije, domova i svratišta učesnika akcije. Ili može biti poslat putem mejla – ali tekst bi trebalo da ne bude sastavljen na kompjuteru povezanim sa bilo kojim učesnikom, a papir, koverat, i poštanska markica ne bi trebalo da se dodiruju bez rukavica.

Jednostavni tekst kominikea često nije dovoljan da privuče pažnju ili prenese veličinu akcije. Ako je moguće koristite fotografije ili video zapise. Jedan ili više pojedinaca uključenih u akciju mogu da budu odgovorni za snimanje i fotografisanje za vreme ili posle akcije (vidi Nezavisni mediji ). Pazite da takvi snimci ne pruže istražiocima neke korisne informacije o vašoj grupi. Izveštavanje nezavisnih medija će pre preneti kompletni izveštaj nego mejnstrim mediji; ako ne znate nijednog novinara nezavisnih medija možda im se možete obratiti, možete im anonimno pružiti informacije ili jednostavno zatražiti od njih da prenesu izveštaj.

Pored traženja izveštavanja od strane mejnstrim i nezavisnih medija, takođe možete vesti i objašnjenja direktno preneti javnosti putem autonomnih sredstava (vidi Bacanje letaka i Podizanje zastave , Grafiti , Newspaper Wraps , Stickering i Wheatpasting , takođe razmislite o piratskom radiu). Razmislite kako ovo može biti korišćeno za prenošenje važnih informacija bez upetljavanja onih koji ih predstavljaju kao velike zločine.

Nakon akcije

Odmah nakon akcije proverite da li su svi bezbedni i emocionalno zaštićeni i da je svako ko je uhapšen ili povređen primio podršku. Osim što treba da se pobrinete za ovo, razdvojte se i nastavite sa životom neprimetnih, zakonu poslušnih građanina. Oduprite se potrebi da se susretnete i uporedite zabeleške. Na kraju, možda ćete hteti da se sretnete ponovo, ili u malim grupama ili svi zajedno da bi ste razmenili poglede na ono što se desilo, ali će za ovo trebati makar isto toliko obezbeđenja kao vaši sastanci zbog planiranja akcije pošto ste sada pod sumnjom. Razmislite da ograničite vaše učešće u javnim političkim aktivnostima, ali ne pravite neke iznenadne promene u vašem životnom stilu ili obavezama. Manje je inkriminišuće da se održi vidljiva rutina nego da potpuno nestanete sa vidika. Tajne sačuvajte samo za sebe i budite mudri; često, vlasti neće napasti mesecima ili čak godinama nakon akcije za vreme kojih su imali dovoljno vremena da prikupe podatke i pripreme slučaj.

Dodatak: približavanje i ulaz

Ako morate da pređete ogradu, razmislite o tome da prođete kroz nju a ne preko nje. Ako imate makaze za zavtrnje (bolt cutters), to ne može da traje duže od pentranja i manje je rizično da budete primećeni. Kod ograda sa lancem (chain link fences), samo isecite isti navoj žice na vrhu ograde, dnu, i tri ili četiri mesta između, zatim povucite žicu klještima. Ograda će se onda raspasti na dva dela. Imajte na umu da će posečena ograda, ako bude primećena, odmah upozoriti na prisustvo osobe koja inače ne bi bila pod sumnjom.

Ako morate da hodate, pokušajte da ostanete izvan puteva. Ako treba da vozite, budite svesni svih puteva po kojim vaše vozilo može da bude praćeno, uključujući saobraćajne kamere. Konsultujte recept Izbegavanje za više detalja o transportu i vozilima za beg.

Ako morate da pređete zid, možda će vam biti potrebna dodatna oprema. Najjednostavniji način je da ponesete sopstvene merdevine; ali ako ih ostavite na mestu ulaza, mogle bi da privuku pažnju a ako ih neko pomeri možete biti zarobljeni.

Potoci i reke mogu da pruže dobro skrovište, ali je uvek bolje ostati suv, pa planirajte, ako je moguće, da kroz njih izađete a ne uđete. Zapamtite da u blatu ostaju tragovi i drugi znaci ljudskog prolaženja.

Ako na kapiji stoji katanac, koristite makaze za zavrtnje (bolt cutters) da uklonite bravu. Ako možete da birate, lakše je da presečete lanac nego bravu a i lakše ćete prikriti da je isečen. Nikada ne ostavljajte isečen katanac ili lanac na vidiku – to je siguran znak da je neko unutra. Ako je potrebno zamenite isečenu bravu identičnim sopstvenim katancem.

Možete da pokrijete prozor ili deo njega pomoću trake za cevi (duct tape) pre nego što ga razbijete ako to želite da uradite tiho i da ne pravite nered..

Vrata su često zaštićena alarmom. Ako niste sigurni, uvek možete da pokušate da prođete kroz sama vrata, ali će operacija sečenja biti bučna.

Krovovi mogu da omoguće brojne ulazne tačke. Pazite na grejanje i cevi za erkondišn, ventilatore, potkrovlja i uzane prostore.

Izbegavajte otvorene prostore, posebno oko fabrika i kancelarija: verovatno su pod nadzorom kamera.