Potkomandant Markos: Parabola o šahu

Grupi ljudi je pažnja prikovana na partiju šaha koja se odvija pred njima. Prilazi im domorodac, posmatra ih i pita šta to igraju. Niko ne odgovara. Domorodac prilazi šahovskoj tabli, posmatra raspored figura, ozbiljna, namrgođena lica i nervozno držanje ljudi pored njega. Ponovo postavlja isto pitanje. Jedan igrač pristane da mu odgovori. ’’To je nešto što ti ne možeš da shvatiš; ovo je igra za važne i mudre ljude’’. Domorodac u tišini nastavlja da posmatra šahovsku tablu i poteze suparnika. Posle nekog vremena postavlja pitanje: ’’A zašto igrate kad znate ko će da pobedi?’’ Isti šahista koji mu je malopre odgovorio, kaže: ’’Nećeš ti ovo nikad da razumeš, ovo je za stručnjake, iznad intelektualnih mogućnosti tvoje rase’’. Domorodac na to ne odgovara ništa. Još neko vreme posmatra a zatim odlazi. Posle nekog vremena se vraća noseći nešto sa sobom. Ne rekavši ništa prilazi šahovskoj tabli, na kojoj se još uvek odvija ista partija šaha, i na nju stavlja staru, blatnjavu čizmu. Prekinuti igrači besno ga gledaju. Domorodac se nestašno nasmeja i upita: ’’Šah?’’

prevod FF